Otok Sveti Jerolim

Sveti Jerolim je otok u Brijunskom arhipelagu. Zajedno s obližnjim otokom Kozada dio je Nacionalnog parka Brijuni. Otok je dostupan za posjetitelje, za čiju se sigurnost brinu zaposlenici Nacionalnog parka. Otok je dug 562 m. Južna strana otoka savršeno je mjesto za kupanje, okružno prekrasnom prirodom.

Početkom 90-ih godina 20.-og stoljeća otok Sv.Jerolim postaje sastavni dio Nacionalnog parka Brijuni. Od kraja Drugog svjetskog rata do 90-ih godina bio je slovensko odmaralište za invalide, a kasnije su na njemu bile smještene djevojke iz popravnih domova.

Kamenolom na Sv. Jerolimu se počeo iskorištavati za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Kameni blokovi odvoženi su u Veneciju, Pulu i na otok Veli Brijuni. Sve su zgrade na otoku, koje su služile kao spavaonice, izgrađene od tog kamenja. Prije Drugog svjetskog rata otok je bio u vlasništvu austrijske obitelji koja je na vrhu otoka sagradila vilu s dvorištem i dva bunara. Na kraju jedne od terasa ove vile izgrađena je kapela u čast zaštitnika svetog Jerolima te je upravo to razlog zašto je otok dobio ime po Svecu. Kapelice više nema, vidljivi su samo temelji. Ispod brda je ulaz u špilju koja je zacementirana u razdoblju bivše Jugoslavije. Tijekom bombardiranja u 2. svjetskom ratu špilja je bila sigurno utočište za brojne mještane obližnjeg Štinjana.

Tijekom turističke sezone otok dnevno posjećuje približno 150 -200 turista koji dolaze iz Pule, Fažane i Štinjana. Iako je otok Sv. Jerolim nenaseljen, na njemu žive paunovi, magarci i jedna od najvećih kolonija galebova na sjevernom Jadranu. Slična kolonija postoji na otoku Fraškerić kod Banjola. 

Tijekom ljeta na otoku se nalazi caffe bar, tuševi, sanitarni čvorovi i voda za piće. Moguće je plivati i roniti na dah, dok je su ribolov kao i podvodni ribolov strogo zabranjeni. U luku može pristati desetak malih čamaca i jedan veći brod.